Napadi SPC na sveštenike antifašiste
Piše: mr Jadranka Selhanović
Dok je SPC tokom NOB-a aktivno podržavla ideologiju četničkog pokreta, ne mali broj njenih sveštenika borio se u partizanskim redovima. Za SPC sveštenici-partizani bili su izdajnici, raspopi, koji su se molili za pobjedu oružja grobara srpskog naroda i srpske crkve i za zdravlje pripadnika drugih vjera. Njihovu „izdaju,“ SPC je posebno aktuelizovala krajem 1943. godine. Bilo je to vrijeme kada je četnički pokret u Crnoj Gori bio uveliko razbijen.
Među prvooptuženim sveštenicima za “izdaju” SPC, navođeno je ime protojereja Jagoša Simonovića. Povod da ga SPC obilježi kao izdajnika, bilo je potstaknuto i Simonovićevim proglasom, koji je uputio narodu Kolašinskog sreza 27. septembra 1943. godine, nekoliko dana nakon što su partizanske jedinice oslobodile Kolašin od dvogodišnje četničke uprave gradom.
Izdajnik za SPC bio je i protojerej Jovo Radović. Njegov gijeh, po mjeri SPC, bila je Župska poslanica upućena sveštenstvu i narodu Crne Gore i Boke, koju je sačinio Inicijativni odbor sveštenika, teologa i bogoslova na skupu održanom 15. decembra 1943. godine, u Župi Nikšićkoj. Župsku poslanicu potpisalo je petnaest sveštenika SPC. Od SPC bili su proglašeni za raspope, raskaluđere i izdajnike Hristove vjere i Svetosavske ideje, koji aktivno pomažu i srađuju sa komunistima koji su, kako smatra SPC, narodne ubice i rušioci vjere i morala
Dokument:
NARODU SREZA KOLAŠINSKOG
Zauzećem grada Kolašina od strane naše herojske Narodno-oslobodilačke vojske nastao je nov preokret u životu građana ne smo našeg sreza već čitave Crne Gore, pa pogotovu Jugoslavije.
Skoro će dvije godine, kako su namučenim narodom ovog sreza zagospodarili raznorazni nesavjesni karijeristi, njihovi trabanti i oni koji su vaš znoj iskorišćavali za svoja uživanja. Pomenuta skupina ove šarene ološi, kao vjerno čedo okupatora, svojim krvoločnim terorom i lažnom propagandom uspjela je pokolebati dušu naroda te i mnoge čestite njegove sinove zavesti za Goleš planinu, koji im se nesvjesno i od golog straha pridružiše u bratoubilačkoj borbi.
Svi koji ste danas živi, svjedoci ste krvoločnih i sramnih nedjela ove izdajničke bande. Da bi njihova izdaja prema svome narodu bila očiglednija, a služenje okupatoru potpunije, doveli su ovi narodni izrodi sve ono što je njima prisno iz Vasojevića, gdje se još od ranije bila zacarila sramna reakcija pod uticajem Draže Mihajlovića, talijanskih lira i magacina. Nastalo je Hristovo mučenje za pošteni narod i narod je zbilja podijelio nadčovječanske muke sa svojom herojskom vojskom koja je prolijevala svoju krv boreći se istovremeno sa: Talijanima, Njemcima, ustašma i njihovim slugama četnicima.
KOLAŠINCI. ROVČANI I MORAČANI,
Vi koji ste stekli neumrlu slavu na Mojkovcu i čiji su pretci svojom krvlju bezbroj puta okupali bedeme Kolašina osvajajući ga od Osmanlija, preživjeli ste pokor i sramotu od izdajnika našeg naroda koji vam dovedoše još i trećeg okupatora iz Vasojevića, koji su po svojoj svireposti i nedjelima prevazišli i talijanske i njemačke okupatore.
Zar vaša čast i ponos nijesu trpjeli sram i poniženje gledajući okupatoreske izmećare da vas terorišu u vašoj sopstvenoj kući u svojstvu povlašćenih pljačkaša koji su vam iz vaših siromašnih domova i torova plijenili sve što su htjeli i punili svoje nezajažljive jazbine po Vasojevićima, kao da to nije vaša krvlju stečena imovina.
Zar vam se nije srce stezalo od bola, kada su ti isti narodni izdajnici snabdjeveni okupatorskim oružjem, konzervama i makaronima išli sa okupatorom rame uz rame da prolijevaju krv svoje braće ? Zar nijeste zadrhtali pred uzasnim prizorom strijeljanja na Brezi, gdje su stotine i stotine naših najboljih sinova mučenički završili svoje živote?
Zar nijeste sa gnušanjem i suzama u očima posmatrali od istih ovih bandi dovođenje nejake djece i žena u italijanske logore i kazamate, kao i bezbroj još ovakvih i sličnih nedjela koje nad vama počiniše okupatorski ližisahani da bi pred svojim gospodarima položili ispit podaničke vjernosti i ropske pokornosti.
Eto, ta bijedna grupa s koca i konopca sakupljenih nakaza uspjela je za dvije godine sprovesti nečuveni teror i strijeljanjem i batinama potčiniti jedan dobar dio čestitog naroda.
Kada je došlo vrijeme obračuna sa izdajnicima i lopovskim bandama Vasojevićkih četnika, naša Narodno-oslobodilačka vojska munjevito se bacila na ovaj ološ i 27. septembra t.g. Kolašin je osvanuo čist, umiven i svetao kao božje sunce. Naši borci su oslobodili premučeni narod našeg sreza od narodnih izdajnika, krvoloka, špijuna i okupatorskih slugu, a svojom krvlju oprali sram i stid Kolašina, koji su mu nanijeli okupatorske sukerice.
ROVČANI I MORAČANI,
Danas kada naša Narodno-oslobodilačka vojska čvrsto drži u svojim rukama više od jedne trećine Jugoslavije, kada svakim danom oslobađa gradove i sela od okupatora, kada njeno junaštvo slavi čitava Evropa, kad je moćni naši saveznici Rusija, Engleska i Amerika uvršćuju u prvi red savezničkih vojski i dive se njenom herojstvu, vrijeme je da se i vi trgnete, koji ste ma kojim putem došli u vrtlog njihovih laži i da priđete kao slobodni građani svojoj junačkoj Narodno-oslobodilačkoj vojsci.
Svi oni koji nijesu zagazili u krv svoga naroda, pozivaju se da se vrate svojim domovima, pa bilo da su to četnički sipatizeri, stalni četnici, njihovi komandiri ili komandanti, te da im se kao takvima neće ništa desiti-naprotiv osigurana im je i zajamčena lična i imovna bezbjednost.
POBJEDA JE NAŠA!
S NAMA JE BOG, NAROD I NAŠI SAVEZNICI RUSIJA ENGLESKA I AMERIKA
DIVIZIJSKI VJERSKI REFERENT
PROTOJEREJ JAGOŠ SIMONOVIĆ
Kolašin VIJEĆNIK ANTIFAŠISTIČKOG VIJEĆA
9. oktobar, 1943.god.
Dokument:
SVEŠTENSTVU I NARODU CRNE GORE I BOKE
Inicijativni odbor sveštenika, teologa i bogoslova na svome sastanku 15. decembra 1943. g. kod manastira Sv. Luka u Župi odlučio je da prilikom rođenja Gospoda našeg Isusa Hrista, koji je sišao s neba i ovaplodio se radi nas i našeg spasenja, pozdravi sveštenstvo i narod Crne Gore i Boke sa najljepšim hrišćanskim pozdravom: Mir Božji-Hristos se rodi.
Hristovo rođenje objavljeno je riječima „Slava Bogu na visini, među ljudima mir i dobra volja na zemlji“.
Ali taj miri u ovome svijetu zla ne dolazi sam po sebi, nego se mora izvojevati. Hristos je sam kao Bogočovjek primjer najvećeg borca. Kao borac on je savladao sva satanina kušanja u pustinji, nije se dao savladati ničim, tako privlačnim, u ovom životu. Istu kastsku borbu izdržao je u Gestimanskom vrtu, a potom na krsnom raspeću, kroz čitav svoj rad govoreći samo istinu. On se je uvijek sa savršenom iskrenošću i božanskom odlučnošću borio protivu grijeha, zla i nepravde i postradao kao mnogi proroci prije njega i apostoli i mnogobrojni ispovjednici i mučenici poslije njega.
Njihovom fizičkom smrću zli i nevaljali ljudi ovoga svijeta mislili su da će uništiti njihovo veliko djelo. Ali su se ljuto prevarili, jer krv mučenika bila je uvijek sjeme novih hrišćana, kako je rekao Tertulijan, i hrišćanstvo je najzad pobijedilo i uvijek će pobjeđivati, držeći se nauka Vječnog spasitelja.
U našoj narodnoj i crkvenoj istoriji primjer morlanog beskompromisnog borca i stvarnog rodoljuba kome su istina pravda i više dobro naroda bili iznad svega, jeste Sv. Sava. Za njim sleduju plejade sjajnih posljedovatelja, koji čine riznicu naših moralnih blaga, kao i čast i ponos nacije. Ideja carstva nebeskog velikog kneza Lazara jeste rezultat te hrišćanske svetosavsko borbene etike, koja je postala vjeruju svih naših docnijih heroja u dzinovskoj borbi za čast, ime, slobodu i pravu sreću naroda. A to nas je ne samo moralno održalo nego vaskrslo u većem sjaju i moći staru slavu i veličinu. Kroz to smo postali iako mali veoma cijenjeni u čitavom svijetu.
Ali ni jedan kraj srpske svetosavske crkve i njenog naroda, poslije Kosova ne može se ponositi tolikim brojem crkvenih velikana kakvi su bili raniji crnogorski mitropoliti i veliki broj uglednih sveštenika Crne Gore i Boke, koji su se krstom i mačem u ruci branili i odbranili svoj narod, odbranili od svih zavojevača kao i od unutrašnjih nevolja
I u posljednjim danima kada je krvožedni i objesni fašizam drsko nasrnuo da nam uzme čast i život, crkva je otvoreno istupila u duhu svoje viteške tradicije protivu predavanja našeg naroda putem trojnog pakta.
Poslije izdajničke kapitulacije naišla su teška iskušenja za čitav narod. Neprijatelj je htio na razne načine ne samo porobljavanje nego i potpuno uništenje. Dok su izvjesni naši krajevi odmah nastradali od ustaša, mi smo Crnogorci i Bokelji spašeni od veće tragedije i sramote blagodareći herojskoj pušci 13. jula kada je otpočela sveta narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije čija je vojska narasla u jaku nepobjedivu armiju priznatu i visoko cijenjenu od svih saveznika. Na veliku žalost neprijatelj je našao ne mali broj izdajnika u svim krajevima pa i kod nas kojim je uspjelo zavesti priličan broj naroda da uzme okupatorsko oružje protiv svoje hrojske braće partizana.
Braćo sveštenici, teolozi, bogoslovi,
Što nam je trebalo raditi u toj prilici jasno je svakome ko ima hrabrosti da se potpuno odluči. Njegova svetost PATRIJARH dao nam je primjer. Jedan svjesniji i hrabriji dio sveštenstva u duhu borbene svetosavsko- kosovske tradicije, pokazao je pravi put Narodnooslobodilačkoj vojsci časnom borbom protivu kukastog krsta o čijim kukama vise milioni nevinih kao i protivu onih koji se kriju iza tog neznabožačkog krsta i obesčašćuju pravi Hristov put: drugi manji dio sveštenika i teologa sa mitropolitom Joanikijem na čelu, izdao je crkvu i naciju služeći neprijatelju, treći najveći dio ostao je pasivan u ovim sudbonosnim časovima i nije dao od sebe ono što mu je po istoriji i tradiciji pripadalo. A sjutra ćeš se i ti pitati i od naroda i od crkve, šta si radio i čijoj si vojsci pripadao. Dakle, stanje kakvo ne pamti naša crkvena istorija. A da li je to smjelo biti baš danas kada se radi o uništenju naroda ili o pobjedonosnom ostvarenju jedne bolje i srećnije budućnosti, gdje će crkva dobiti mogućnost da razvije sve svoje snage i stvori Hristov ideal -cilj pravde, gdje čovjek čovjeku nije rob nego brat. Zato pobuđeni najčistijim vjersko-rodobljubivim namjerama pozivamo svo rodoljubivo i časno sveštenstvo Crne Gore i Boke da zauzme mjesto gdje mu pripada, a narod Crne Gore i Boke da se čvrsto zbije u sveti boj za svoju slobodu, za čast i slobodu porodice i svete interese nacije.
Nadamo se da će se sa danom Hristovog rođenja roditi u mnogim srcima novi duh, nova svijest i odlučnost da osude izdaju i stave sve snage u službu naroda priključujući se bez rezerve svetoj narodnooslobodilačkoj borbi, da složni prebijemo kičmu brutalnom njemačkom fašizmu i svim reakcionarnim klikama u zemlji i inostranstvu koje se okupljaju oko kralja i monarhije.
Za štetan rad ili pasivno držanje niko ne bi bio toliko odgovoran pred Bogom, narodom i istorijom koliko svetosavsko sveštenstvo čiji je amanet da čuva najviše interese svoga naroda. Jer kome je mnogo dato od njega se i mnogo traži.
S vjerom u Boga, naprijed svi u sveti boj, da očistimo rođenu grudu od tirjanske i izdajničke gube, da osvijetlimo grobove palih heroja, da podignemo varvarski razrušene crkve i manastire nad čijim oltarom plače ugašeno kandilo.
Najzad skrećemo pažnju da niko ne smije nasjesti intrigama i klevetama o namjerama političkog rukovodstva današnje svete oslobodilačke borbe prema crkvi. Mi to najodlučnije odbijamo. Pa i u najtežem slučaju, sveštenstvo borbenog svetosavlja ne smije, a da iza ove borbe ne uđe u slavu i veličinu sa moralnim kapitalom koji se od njih neodložno zahtijeva. Ko vjeruje da je vjera istina, a Hristova crkva vječna i neoboriva, taj nema nikakvog razloga da se koleba. Samo slaboumni i malovjerni mogu praviti za sebe tragediju, da se kriju iza kukastog i neznabožačkog krsta i podržavaju busiju nazadnjacima i grobarima svoga naroda, kavi su prvi moralno propali nazovi četnici i separatisti. Ako bi vas ko u ime Hrista ubjeđivao da uzmete nesvetosavski stav protiv ove herojske borbe, taj nije od istine niti ima istine u sebi. I toga ne slušajte nego po onoj Njegoševoj „Udri vraga, ne ostav mu traga”, ili gubi obadva svijeta.
S pravim časnim krstom naprijed u borbu za spas svoga naroda, spas svetosavskog oltara po ugledu na rusku crkvu sa SV. PATRIJARHOM SERGEJEM na čelu.
Bog je snama, jer je borba naša napredna i pravedna i mi ćemo pobijediti.
ŽIVJELA NARODNOOSLOBODILAČKA VOJSKA JUGOSLAVIJE!
ŽIVJELI NAŠI SAVEZNICI RUSIJA,ENGLESKA I AMERIKA!
ŽIVJELO BORBENO SVEŠTENSTVO SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE!
ŽIVJELA BORBENA SLOGA I JEDINSTVO NARODA CRNE GORE I BOKE!
S bratskim pozdravom HRISTOS SE RODI, i našim borbenim drugarskim pozdravom: SMRT FAŠIZMU-SLOBODA NARODU!
Vaša u Hristu braća:
Proto JAGOŠ SIMONOVIĆ, Kolašin
Proto JOVO RADOVIĆ, Pivska crkvica
Sveštenik ĐORĐIJE KALEZIĆ,Kosov Lug
Iguman RUFIM ŽIŽIĆ, Bijela
Sveštenik MILOVAN KUJOVIĆ, Manastir Morača
TRIPKO ĐUKANOVIĆ, profesor bogoslovije
RADULE KRULANOVIĆ,sveštenik Lukovo
MILO ĐUKANOVIĆ, studen teologije Lukovo
JAGOŠ NIKOLIĆ,teolog iz Župe
JAKŠA BULATOVIĆ, profesor iz Kolašina
POPOVIĆ PAVIĆ, bogoslov iz Kolašina
RADULOVIĆ VUKAJLO, đak iz Rovaca
PETAR OBRENOVIĆ, jeromonah sabrat M. Morača
MIRKO KNEŽEVIĆ, sveštenik iz Župe
MOMČILO POPOVIĆ, bogoslov iz Dragovića
.
.
.
