May 9, 2021

O zastavi i grbu Knjaževine Crne Gore (4)

 O zastavi i grbu Knjaževine Crne Gore (4)

Piše: Vladimir Jovanović

Dvije prve pomorske (pomorsko-trgovačke) zastave Knjaževine Crne Gore bile su dvobojne – sastavljene od kombinacijâ CRVENE i BIJELE.

Nakon Veljega rata i oslobođanja dijela Crnogorskoga primorja, od Bara do Ulcinja (od 1880), te okončanja procesa međunarodnoga priznanja nezavisnosti 1878, unutar Ministarstva unutrašnjih djela – na čelu mu je preduzimljivi vojvoda Mašo Vrbica – ustrojena je na Cetinju: Crnogorska knjaževska uprava pomorstva (1879).

Ovoj su Upravi podređeni: kapetanstvo luke u Baru (na Pristanu, 1879), luka u Ulcinju (tačan naziv: Knjaževska crnogorska uprava luke i pomorske zdravstvenosti, upravitelj kapetan Filip Đokić, Crnogorac, pilot Usta Omer Bećiri, Albanac, 1880) i luka u Svetoga Nikole na Bojani (1880); docnije su postavljeni i lučki činovnici u Valdanosu i Port Mileni.

Formirano je i Crnogorsko parobrodsko društvo (1879), Knjaževsko Crnogorsko povlašćeno parobrodarsko društvo DD (1887), Anglo-Montenegrin trading company LTD (1902). Radi zaštite brodova koji plove pod crnogorskom zastavom su aktivirani agenti u Parizu, Marselju, Đenovi, Napulju, Kataniji, Bariju, Trstu, Briselu, na Malti, etc.

Prva zvanična pomorsko-trgovačka zastava Knjaževine Crne Gore, ima izgled kakav je i na slici iznad naslova ovoga teksta: CRVENI KRST na BIJELOME POLJU. Koplje je za nju takođe CRVENO i BIJELO.

O crnogorskim grbovima i zastavama, Aldo Zigioto – veksilolog, osnivač i rukovodilac Centra italijanskih veksiloloških studija (CISV) – uz saradnju Silvija Gibertija, a u povodu prijenosa posmrtnih ostataka kralja Nikole i dijela njegove porodice iz Italije (Sanrema), pišu preglednu studiju, objavljenu 1989. u časopisu „Archivum Heraldicum” (II, 1989).

Tu se, rekao bih vrlo osnovano, iznosi mišljenje zbog čega prva pomorska insigija Knjaževine Crne Gore nalikuje zastavi Krsta Svetoga Đorđija, tj. – famoznoj zastavi Engleske (Saint George’s Cross): „Mogla bi biti povezana s engleskim Krstom Svetoga Đorđija, u znak śećanja na pomoć primljenu od britanskih brodova u osvajanju Kotora 1814. godine”.

Prethodno pitanje je svakako zbog čega 1878. nije istaknuta zvanična Zastava Knjaževine Crne Gore: orlaš-barjak na crvenome polju? To se nije desilo jer je Austro-Ugarska na Berlinskome kongresu (čl. 29 ugovora) ultimativno nametnula međunarodne restrikcije za crnogorske teritorijalne vode.

„Crna Gora ne može imati ni ratna plovila ni pomorsku ratnu zastavu”, izvještava ondašnja londonska „The British Quarterly Review”. „Luka Bar (Antivari) i sve crnogorske vode ostaće zatvorene za strana ratna plovila. Postojeća utvrđenja na crnogorskoj teritoriji biće srušena”.

Još se dodaje da, u pogledu Crne Gore, 1814. godine, Austrija – nota bene, uz podršku Ruske carevine – „nije se stiđela da ukrade luku svog suśeda Kotor (Cattaro)”.

„Odśečen od ovoga slovenskoga grada (Slavonic city) i utočišta, za koji je prirodno mislilo da bude njegova luka i glavni grad”, navodi „The British Quarterly Review”, „suveren Crne Gore (sovereign of Montenegro) bio je naćeran da traži neophodno morsko otvaranje drugdje. Osvojio je Spič (Spizzi – Sutomore), Bar i Ulcinj (Dulcignou)”, etc.

Iz razloga što prva pomorska zastava Knjaževine Crne Gore suviše nalikuje engleskoj – à la Krst Sv. Đorđija – ustanovljava se na Cetinju početkom 1880. nova zastava.

O tome je „saopćeno svim diplomatskim predstavnicima na Cetinju” piše kapetan duge plovidbe i istoričar pomorstva Dinko Franetović-Bûre u „Historiji pomorstva i ribarstva Crne Gore do 1918. godine” – odličnoj knjizi objavljenoj 1960. u Titogradu (izdavač Istori[j]ski institut Narodne Republike Crne Gore).

„Nova zastava je bila sastavljena od TRI VODORAVNA POLJA, od kojih je GORNJE I DONJE BILO CRVENE, A SREDNJA BIJELE BOJE”, a „NA GORNJEM CRVENOM POLJU, na čitavoj visini polja, uz koplje, NALAZIO SE BIJELI KRIŽ, kao što je onaj malteškog reda”.

Na ovoj zastavi, kako navode Zigioto i Giberti, „boje su preuzete s knjaževskoga barjaka”, „krst s inicijalima H.I. tj. Nikola I razlikovao se od vojnih insigija [krsrtaš-barjaka]” i „u ovome slučaju zastava nije bila ratna, već trgovačka”.

U krstu ove zastave, prema nekim izvorima, stajali su inicijali Knjaza Crne Gore: H.I. Koplje je za nju takođe CRVENO-BIJELO.

Evo varijanti rekonstrukcija zastavâ: prve crnogorske knjaževsko-pomorsko-trgovačke bijelo-crvene à la Krst Sv. Đorđija; kao i druge: crveno-bijelo-crvene, sa i bez inicijala H.I. – iz Pomorskoga muzeja Crne Gore u Kotoru…

.

.

4rećom, iako su fotografije u Crnoj Gori iz perioda oko 1880. rijetkost, vizuelno je sačuvan izgled druge po redu crnogorske knjaževske pomorsko-trgovačke zastave.

Naime, ta se zastava nalazi na autentičnoj uljanoj slici. Slika je nastala početkom 1880. kada je u Bar (Pristan) svečano uplovio prvi parobrod „Jonio” iz folte čuvene kompanije „Lloyd”, upravljao kapetan Andrija Trobic (u originalu vjerovatno: Andreas Trobitz).

Željko Milović u monografiji „Pristan, priča o srušenom gradu” (2008) navodi kako je, s crnogorske strane, parobrod „svečano pozdravljen plotunom sa 11 maškula (prangija) postavljenih na ušću Rikavca, a uveče je vlada na brodu priredila svečanu večeru”.

S tim u vezi, D. Franetović-Bûre piše kako je, tom prilikom, nastala slika koja pamti CRVENO-BIJELO-CRVENU crnogorsku pomorsku zastavu. Podignuta je na srednji jarbol parobroda „Lloyda”, takođe vidno istaknuta na crnogorskoj obali – kod topovske baterije na rtu Volujici – i na još jednome mjestu, naime na čamcu koji se približava „Joniou”. Evo njegova opisa te slike:

„Na srednjem jarbolu nalazi se izvješena crnogorska pomorsko-trgovačka zastava, kao počasna zastava. Na slici se vidi kako je na bateriji Volujica izvješena velika crnogorska pomorsko-trgovačka zastava. Sa Pristana dolazi čamac k parobrodu na sidrište, na kojem se vije crnogorska pomorsko-trgovačka zastava”.

Piše i da „svakako stoji da je Andrija Trobitz ovu sliku darovao knjazu Nikoli, koju je on držao u svom Dvoru”.

Svaka čast! Kapetan D. Franetović-Bûre je u opisu zaista – precizan. Slika se nalazi u Narodnome muzeju na Cetinju, signatura: „Andrea Trobnic 15. V 1880“.

Ovđe sliku reprodukujem, s još tri uvećana fragmenta, na kojima se, koliko to tehničke mogućnosti dozvoljavaju, vidi:  crveno-bijelo-crvena s bijelim krstom u najgornjem polju, druga po redu, zvanična pomorska zastava Knjaževine Crne Gore…

.

.

.

(Nastavlja se)


Vladimir Jovanović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *