O zastavi i grbu Knjaževine Crne Gore (6)

Piše: Vladimir Jovanović

Državna zastava nije se promijenila ni nakon što je Knjaževina Crna Gora 1905. dobila Ustav, za koji mnogi pogrešno vjeruju da je u njemu normirana neka nova. Ali, državna ili bilo koja druga zastava se u Ustavu ne pominje. Nego se u čl. 39 propisuju narodne boje: „Narodne su boje: crvena, plavetna i bijela”.

Ova crnogorska varijanta pan-slovenskoga trikolora nije 1905. novina; doduše, nije imala bogzna kakvu tradiciju, jer se – kako sam u prethodnim nastavcima objasnio – početkom 1880-ih zbog protesta pomoraca muslimana iz Ulcinja ustanovila promjenom tada važećega pomorsko-trgovačkoga (crveno-bijelo-crvenoga) barjaka s krstom.

Ni 1910, kad je proglašena Kraljevina, nije mijenjana državna zastava. Vidjećemo da o tome ne samo da ne postoji ni jedan arhivski pisani dokument, nego se prije aprila 1913. ne može govoriti o bilo kakvom dokazu – arhivskome dokumentu, napisu u štampi, ili da je zabilježeno na kakvoj ondašnjoj ilustraciji, slici ili fotografiji – da je crnogorski državni grb apliciran na crveno-plavetno-bijeli ili kakav sličan trikolor u Crnoj Gori.

A kad se to aprila 1913. i desilo, nije se radilo, kako opet mnogi pogrešno vjeruju, o trobojci s grbom na državnoj zastavi, nego o vojnoj zastavi…

O tome više detalja u nastavku. Sada ću citirati The „National Geographic Magazine” iz 1918. godine (National Geographic Society, vol. XXXII, 375). Tu je o Zastavi Kraljevine Crne Gore napisano:

„DRŽAVNA ZASTAVA CRNE GORE ima crveno polje obrubljeno bijelom. U središtu je kraljevski grb, s dvoglavim raširenim orlom u srebru, koji u kandžama drži skiptar i šar. Mali štit na prsima ptice sadrži slova ‘H I’, a ispod orla je zlatni lav u prolazu. Inicijal H je crnogorski N i odnosi se na Nikolu, kralja. ‘I’ je rimski broj, simboli zajedno označavaju Nikolu I”.

Za one koji ne razumiju crnogorski jezik, citat i u originalu na engleskome:

„THE STATE FLAG OF MONTENEGRO has a red field bordered with white. In the center is the royal coat-of-arms, with its double-headed spread-eagle in silver and holding in its talons a scepter and an. A small shield on the breast of the bird contains the letters ‘H I’, and underneath the eagle is a golden lion passant. The initial H is the Montenegrin N and refers to Nicholas, the King. ‘I’ is the Roman numeral, the letters together standing for Nicholas I”.

Evo još autentičnih izvora opisâ i statusa crnogorske državne zastave. Navodim ih po hronološkome redosljedu nastanka ili objavljivnja.

Valtazar Bogišić, tvorac Opštega imovinskoga zakonika i crnogorski ministar, 1873. razlikuje posebnu insigiju države – GLAVNI ALAJ-BARJAK, od vojničke zastave. Obje su s crvenim („crljenim”) poljima – državna s bijelim obrubom, a od vojničkih samo neke; razlikuju se i u tome što je na državnoj Grb Knjaževine, a na vojnoj krst. Citat je preuzet iz časopisa „Zapisi” (Cetinje, XII, 1939, 276). Bogišić piše:

„Do godine 1852. Crna Gora bila je vladikat, a od 1852. Knjaževina. Grb je crnogorski dvoglavi orao sa krunom na glavi i lavom pod nogama. Zastava crnogorska (obična vojnička) sasvijem je crljena sa krstom bijelijem na srijedi. Njeke imaju bjeljem opervažene krajeve. GLAVNI BARJAK je ALAJ-BARJAK i on je sasvim crljen, pa mjesto krsta ima na sebi grb zemaljski“.

Ljubomir P. Nenadović, srpski književnik i diplomata, svjedoči o napetosti 1875. u turskome Skadru prilikom uplovljavanja parobroda „Slavjanin”, preko Bojane, u Skadarsko jezero – o tome sam pisao u prethodnome nastavku: „Slavjanina” je ruski car poklonio knjazu Nikoli, a parobrod je kod Skadra uplovio pod crnogorskim državnim orlaš-barjakom.

„Kao munja prošao je glas kroz čitav skadarski pazar, da je došao jedan crnogorski parobrod, pun Crnogoraca, i da se VELIKI CRNOGORSKI BARJAK vije ispod mosta”. Okupila se razjarena masa, „počeše vrevati i vikati: da se odmah crnogorski barjak skine”, a s Cetinja je telegrafski poručeno: „Držite se čvrsto, ne popuštajte niša; bolje je da izginete, nego da skinete CRNOGORSKI BARJAK sa CRNOGORKOG PAROBRODA” („O Crnogorcima”, II, Beograd, 1882, 146-150).

Ruski konzul u Dubrovniku, Konstantin Petkovič, 1877. u glasilu „Восточный сборник” (I, br. 2, Petrograd, 409-410) Ministarstva vanjskih poslova Ruske carevine, objavljuje članak „Crna Gora i Crnogorci”. Tu donosi i ove veksilološke podatke:

„CRNOGORSKA ZASTAVA je crveni krst sa ravnim krajevima u bijelome polju, a ZASTAVA (знамя) na mjestu krsta ima bijeloga dvoglavoga orla s krunom i državnim atributima. KNJAŽEVSKI STANDARD (alaj-barjak) – na tamnocrvenome polju ima prikazanoga bijeloga dvoglavog orla, a pod njim zlatnoga lava u pokretu. Koplje standarda je ukrašeno s tri boje: CRVENOM, BIJELOM I PLAVOM; te boje su kod Crnogoraca nacionalne, KAO I KOD SVIH SLOVENA”.

Isti izvor navodi i da se glavni barajk prije proglašenja Knjaževine – s bijelim poljem i crvenim krstom na sredini – korišćen 1870-ih za bogoslužbene obrede: „U vrijeme vladikâ-gospodara, standard ili alaj-barjak, kako ga Crnogorci zovu, bio je bijeli s crvenim krstom; ali taj standard služi sada za manastirske litije i ističe se na Cetinjskome manastiru na dan Svetih Apostola Petra i Pavla i u drugiim prazničnim svečanostima”.

Nešto slično vidimo i na slikama Pera Počeka. Ovaj crnogorski akademski slikar, rođen je 1878. na Cetinju i mogao je posvjedočiti da se u Manastiru vijorio crnogorski krstaš-barjak, sa bijelim krstom, crvenim poljem i bijelim obrubima. Dvije njegove slike reprodukujem na kraju ovoga teksta…

Vratimo se na „Восточный сборник” iz 1877. Koji opisuje i vojne crnogorske zastave: „flag (stotinaška zastava) – na crvenom polju ima prikazan bijeli krst”, a „znamja (знамя), gardijska zastava – na crvenome polju ima prikaz dvoglavoga bijeloga orla s državnim atributima”.

Vojvoda Ilija Plamenc, od 1879. do 1905. ministar vojni, sastavlja 1882. za diplomatske potrebe elaborat „Knjiga od zastava”, koji je citirao Branko Babić u svojoj knjizi „Crnogorsko barjaktarstvo”.

„1. DRŽAVNI ili ALAJBARJAK u formi i razmjeru kao što vam nacrt pokazuje, ima na crvenom polju bijelog orla sa nezavisnom vladajućom krunom. U orlu nalazi se u nadprsju ‘H.I.’ koje ime pokazuje vladanje nezavisno Nj.V.K. Nikola I. Ispod orla stoji lav u poziciji kao što vidite. Oko crvenog polja ima bijeli okrajak sa zlatnim resama koje barjak ograničavaju. Kite stoje na crveno-plavetno-bijelom držaču vezane ispod zlatnog koplja. Ovaj DRŽAVNI BARJAK diže se na viša državna zdanja kao Sv[ijetlome] Dvoru, tvrđave, fabrike itd”.

Opisana je i crnogorska vojna zastava: „U crvenom polju leži bijeli krst, kao znak borbe za krst, vjeru i slobodu. Oko istog crvenog polja ima bijeli okrajak, a barjak utvrđen je na crveno-plavetno-bijelom držaču, na vrhu kojeg je koplje. Slova u krstu H.I. znače borba za Otačestvo i Knjaza”.

Francuz Jean-Pierre Bauron, boravio je u Crnoj Gori. Zapažanja publikuje 1888. u knjizi „Les rives illyriennes, Istrie, Dalmatie, Monténégro“. Navodi da je na Cetinju „Knjaževa palata velika građanska kuća s zelenkastim zidovima”, a „na ulazu jarbol nosi nacionalnu zastavu, CRVENU S BIJELIM OBRUBOM SA DVOGLAVIM ORLOM KOJI DOMINIRA”…

Evo i reprodukcijâ: to su pomenute dvije slike P. Počeka na kojima se vidi krstaš-barjak s dominantnim crvenim poljem u Cetinjskome manastiru; objavljujem i sliku još jednoga crnogorskoga slikara: Anastasa Bocarića, rođenog 1864. u Budvi – i on je ovjekovječio crveni barjak; konačno, tu je i ilustracija iz italijanske štampe iz 1896. o vjeridbi Jelene i Emanuela, tada napuljskoga kneza na Cetinju – u pozdani se vidi državna zastava Knjaževine Crne Gore…

.

.

.

(Nastavlja se)